Kasački sport

Kasačke utrke su disciplina konjičkog sporta u kojoj se natječu konji rase kasač upregnuti u laganu trkaču dvokolicu Sulky u kojoj sjedi vozač. Što je kas? Kas je brže kretanje konja pri kojem su dvije dijagonalne noge u zraku a druge dvije na tlu pa se čuju dva takta. Istovremeno se podiže dijagonalni par nogu konja – prva desna i zadnja lijeva i obrnuto. Kasački konji su genetski predodređeni za kas tj. tako uzgojeni. Kod kasača nije tipičan izgled bitna je sklonost kasu i brzina u istom. Utrku moraju trčati u čistom kasu u suprotnom su diskvalificirani.

Kasačka utrka je test kasačkih konja u brzini, izdržljivosti i pravilnosti kasa, koji se održava:
u zaprezi (jednopreg i dvopreg)
pod sedlom
u sanjkama ili sa skijašem

Kasacka utrkaKasački konji počinju se trenirati sa 18 mjeseci, a prve utrke trče s dvije godine. Kasačke utrke smiju trčati samo konji uzgojeni u čistoj krvi. Ovisno o vrstama utrka, trče se utrke raznih dužina od 1.200 m (za dvogodišnje konje) do 4.000 m (tzv. maraton utrka za starije konje koja je ispit potencijala i zrelosti). Uobičajena distanca je 1.600 m (u Americi utrke na jednu milju 1.609 m) i u pravilu su one najbrže, jer su na najkraćoj distanci. Utrke na 1.600 m mogu se voziti u više navrata sa istom postavom konja i to se tada zovu Heat utrke. Slijede utrke na različitim distancama 1.700, 1.800, 2.100, 2.200, 2.400, 2.600, 2.800m i sl.

Kasačke utrke se održavaju na posebno uređenim stazama različite dužine. Trkača staza je elipsoidnog oblika dužine od 600, 800, 1000, 1600 i više m, širine 20 do 30 m. Podloga staze je obično pješčana, mada se utrke odvijaju i na zemljanim i travnatim stazama. Poželjno je da zavoji budu nagnuti. Osim standardnih utrka održavaju se i tzv. klasne utrke – prvenstvo za dvogoce, trogoce i starije konje, a utrka života za kasače je Derby kojeg trče konji stari 4 godine.

Preponsko jahanje

Preponsko jahanje je bez sumnje najpoznatija disciplina konjičkog športa prepoznata od strane FEI u kojoj se muškarci i žene ravnopravno natječu bilo individualno ili timski. Preponsko jahanje je jedna od tri natjecateljske discipline na Olimpijskim igrama.

Skakanje konjima počelo se razvijati u 18. stoljeću, kad je lov na lisice zahtijevao preskakanje ograda koje su se počele izgrađivati kako bi ogradile imanja. Ta disciplina, kako ju danas poznajemo, razvila se kao rezultat natjecanja među lovcima na lisice.

Preponsko_1Prvo dokumentirano natjecanje organizirano je 1866. u Parizu i 1868. u Dublinu, a sastojalo se od preskakanja jedne visoke ili široke prepone. Prvo veliko međunarodno natjecanje održano je 1902. godine. Preponsko jahanje postalo je olimpijska disciplina na igrama 1912. godine u Stockholmu. Sljedećih desetljeća vojska je dominirala na natjecanjima, no sa mehanizacijom vojske, civili su počeli prevladavati. Smanjenjem natjecanja vojnih timova otvorile su se mogućnosti natjecanja za žene koje po prvi puta na Olimpijskim igrama nastupile 1956. godine.

Na suvremenim natjecanjima, konj i jahač moraju proći 10 do 13 prepona, sa ciljem testiranja zajedničke uvježbanosti, vještine i preciznosti. Važno je uvijek preskakati prepone u zadanom redoslijedu. Ako je bilo koji dio prepone srušen ili konj odbije skočiti, greške se zbrajaju. Stil se ne ocjenjuje.

Pobjednici natjecanja su konj i jahač koji su sakupili najmanje negativnih bodova u najkraćem vremenu ili koji su dobili najveći broj bodova ovisno o tipu natjecanja.

[Tekst je preuzet i preveden sa službenih Web stranica FEI.]

Dresurno jahanje

Dresurno jahanje svakako je temeljne disciplina konjičkog sporta u kojoj se isprepliće sport i umjetnost suradnje jahača i konja s ciljem da bi se izveli testovi koje u sebi sadrže razne načine kretanja konja i prelazaka iz hoda u kas pa natrag u hod te zaustavljanja na unaprijed određenim pozicijama a sve to uz poštivanje obrazaca kretnji i figura.

Jahač i konj u suradnji izvode unaprijed definirane testove koje moraju znati na pamet i bez pomoći sa strane. Iznimku od ovoga čine “Freestyle” testovi u kojima sam jahač definira definira vlastitu koreografiju koju izvodi uz glazbu.

U posljednjih par godina dresurno jahanje privlači sve veći broj mladih natjecatelja među kojima brojnošću i kvalitetom dominiraju žene.

U okviru Zagrebačkog konjičkog saveza dresurnim sportom se bave:

Daljinsko jahanje

Daljinsko jahanje (endurance) je natjecanje kojim se provjerava brzina i izdržljivost konja, te jahačevo dobro poznavanje konja i terena očitovano učinkovitim zadavanjem tempa. Iako se jahačima mjeri vrijeme, naglasak je na okončanju natjecanja u dobroj fizičkoj kondiciji konja, a ne na najbržem prolazu. Endurance je pravi test jahačkih vještina koji je započeo iz nužde. Kako je jahanje stoljećima bilo glavni način transporta, pouzdani konji koji su mogli putovati velike udaljenosti i ostati u dobroj fizičkoj kondiciji bili su vrlo traženi. No otkad je jahanje zamijenjeno drugim načinima transporta, Endurance se razvio u šport.

EndurancePostavši FEI disciplina 1982. godine, Endurance je danas, četvrt stoljeća kasnije, najbrže rastuća disciplina. Suvremena natjecanja se sastoje od određenog broja faza. Na kraju svake faze, u principu najmanje svakih 40 km, obavezna je stanka za veterinarski pregled. Jahači imaju slobodu odabrati tempo od starta do cilja natjecanja, a konje mogu voditi ili slijediti, no moraju biti na konju kada prolaze startnu i ciljnu liniju. Svaki konj koji je temeljito pregledan prije nego što mu je dopušteno da započne natjecanje mora proći kontrolu u određenom vremenu od dolaska do svake kontrolne točke. Cilj pregleda konja je utvrđivanje spremnosti za nastavak natjecanja. Završni veterinarski pregled konja koji su dovršili natjecanje vrši se s ciljem provjere prisutnosti pretjeranog umora ili šepavosti. Prekomjeran umor, znakovi šepavosti i drugi pokazatelji problema su osnove za isključenje.

Endurance zahtjeva opsežne pripreme i veliko poznavanje i razumijevanje između konja i jahača. Tako se dobrobit konja uvijek može očuvati.

Ovisno o vrsti natjecanja, najmanja udaljenost za jednodnevna natjecanja iznosi između 40 i 160 km. Za višednevna natjecanja, najmanja prosječna udaljenost za svaki dan iznosi 40 do 79 km za FEI * natjecanja, 80 do 119 km za FEI 2* natjecanja i 120 km ili više za FEI 3* natjecanja. Za FEI 4* jednodnevna prvenstva, udaljenost je obično 160 km i pobjedničko prolazno vrijeme oko 10 do 12 sati.

[Tekst je preuzet i preveden sa službenih Web stranica FEI.]